Mnogo promašaja za kratko vreme

Po dolasku u Narodni muzej u Šapcu Nela Tonković je samoinicijativo promenila koncepciju, pa potom i ugasila Oktobarski likovni salon u ovom gradu, manifestaciju koja je trajala preko šest decenija i bila starija od beogradskog salona.

Sa otvaranja 61. Oktobarskog salona 2017. godine

Još jednu zloupotrebu učinila je Nela Tonković, smenjena direktorka Narodnog muzeja u Šapcu. Umesto da uzme lične stvari i preda ključeve gradske ustanove, ova dan ranije, na Skupštini grada Šapca jednoglasno razrešena kustoskinja iz Subotice, otvorila je u subotu Muzej jevrejskih žrtava za svoje privatne svrhe. Zajedno sa Milenom Bogavac, dramaturšinjom iz Beograda, takođe jednoglasno smenjenom u petak, održala je konferenciju za štampu na koju je pozvala uglavnom novinare onih medija koje je bivši gradonačelnik Nebojša Zelenović obilato plaćao iz gradske kase, a kojim ni ona, niti Bogavac isto tako nisu ostajale dužne. Naprotiv.

Mogla je Tonković da održi pres-konferenciju u petak, četvrtak… ili nekog drugog, prethodnog dana i tada pokuša da opravda svoje štetočinsko vođenje Narodnog muzeja u Šapcu, ali to nije učinila, jer se do poslednjeg trenutka nadala da će je ti isti, „zli“ naprednjaci, koje sada optužuje, a kojima se od promene vlasti u gradu itekako nudila, zadržati na funkciji. S obzirom da se prevarila, pokazala je svoje pravo lice i spremnost da i posle odluke o razrešenju krši Zakon po svaku cenu. U trenutku kada je otvorila zradu bivše Sinagoge (kojom Narodni muzej u Šapcu upravlja) i u nju pozvala novinare, bila je tek obična osoba s ulice.

Nije Nela Tonković razrešena što je neko mrzi. U Šapcu je, htela to da prizna ili ne htela, bila lepo primljena. Pa čak i od naprednjaka, o kojima sada priča sve najgore, a koji su je na skupštinskoj sednici, prilikom imenovanja, dobronamerno upozoravali da povede računa „s kim tikve sadi“. I nije problem, što je gospođica Tonković, sa megafonom u rukama pratila u stopu bivšeg gradonačelnika Nebojšu Zelenovića u njegovoj predizbornoj kampanji i prisiljavala zaposlene u ustanovi da se za njim „vozaju“ na biciklima, već zato što nije odgovorno obavljala posao za koji su je građani Šapca plaćali, već je ustanovi napravila profesionalnu štetu.

Po svom dolasku u Šabac promenila je Tonković samoinicijativo – čak se javno pohvalila da je to bila njena inokosna odluka – koncepciju Oktobarskog likovnog salona u ovom gradu, manifestacije koja je trajala preko šest decenija i bila starija od slične beogradske. Prošle godine, umesto u oktobru, organizovala ga je u novembru, kao pozivnu izložbu, moglo bi se protumačiti za krug oko sebe bliskih umetnika, i to bez žiriranja, nagrada, bez posticajne izložbe najboljem mladom umetniku iz fonda poznatog šabačkog pedagoga i slikara Igora Belohlaveka, pa čak i bez kataloga. Ove godine, nažalost, nije održan ni takav, oskrnavljeni Salon, a javnost je čak ostala uskraćena i za najobičniju informaciju o tome.

Smenjenu direktorku Tonković moramo upitati zašto u Mišaru i dalje nema postavke posvećene slavnoj bici u Prvom srpskom ratu, a bila je, i zašto je namenska zgrada u tom mestu, koja je Narodnom muzeju u Šapcu dodeljana na upravljane dovedena u fazu raspadanja? Zar se nije moglo ništa izdvojiti od onih famoznih sedam odsto za kulturu grada, ili predvideti budžetom za takozvane kapitalne investicije? Ili su morali da dođu naprednjaci na vlast pa da se taj problem sada otvori i iskreno se nadam – reši.

Teško se oteti utisku da su za ove dve godine čajanke s posetiocima bile interesantnije gospođici Neli Tonković nego osnovna muzejska delatnost. Zato ne čudi što multimedijalni deo skupo plaćene stalne postavke ne radi, jer je u kvaru, što zbog softvera, što zbog hardvera, a za čije otklanjanje treba platiti jednoj te istoj firmi 180.000 dinara. I tako skoro svake godine, pa očigledno nešto „sdmrdi“. U funciji, takođe, nije ni „virtuelna šetnja“ kroz šabačku tvrđavu, za koju je iz gradske kase prošle godine plaćeno dva miliona dinara firmi koja je prethodno bila registrovana za ugostiteljsku deletnost. Tonković kaže – zbog opasnosti od korone, a ja bih, kao građanin, pitao zašto se preko sajta Muzeja ne može šetati tvrđavom koju je opsedao Sulejman Veličanstveni, a branio Vlad Cepeš iliti Grof Drakula? Ali ne može, jer Narodni muzej u Šapcu, kojim je do petka rukovodila Nela Tonković, nema svoj sajt. I to na kraju druge dekade 21. veka.

Imaće ga, navodno, do kraja ove godine, do kada, opet navodno, bi trebalo da bude završena postavka u Muzeju jevrejskih žrtava i do kada bi trebalo da bude otvorena izložba posvećana hemijskoj industriji „Zorka“. Za ove projekta Narodni muzej u Šapcu je odavno dobio novac i od grada i od Republike Srbije, pa baš „ne ide u glavu“ što se oba „ugurana“ u poslednjih petnaest dana decembra.

Iako ima radno angažovanu osobu za odnose sa javnošću – studentkinju žurnalistike, sada već smenjena direktorka Narodnog muzeja u Šapcu angažovala je ugovorom o delu i agenciju koja će ustanovi raditi iste poslove. Zanimljivo je da je reč o agenciji čiji je vlasnik urednica informativnog programa TV Šabac, a koja istovetan ugovor ima i sa Međuopštinskim istorijskim arhivom. Na direktno pitanje zašto je to učinila, Tonković mi je odgovorila: „Da bi imali bolji prolaz na TV“. Da li bi trebalo podsetiti sada već bivšu direktorku da je plaćanje novinara na taj način itekako koruptivan čin i da bi bilo mnogo moralnije da je sama podnela ostavku.

*Autor je član Gradskog veća za kulturu i informisanje         

Nelegalna direktorka u sumnjivim rabotama

Nema u razlozima za razrešenje Milene Bogavac, dramaturškinje iz Beograda, nikakvih “stavova niti ideja”. Kao nelegalna direktorka Šabačkog pozorišta trošila je nelegalno novac građana Šapca i zbog toga je smenjena na Skupštini grada.

Zgrada Šabačkog pozorišta (Foto Vanilica)

Gospođica Milena Bogavac, dramaturškinja iz Beograda, smenjena je sa čela Šabačkog pozorišta zbog  jednog “prostog” razloga: gospođica Bogavac ne ispunjava zakonski uslov da bude direktorka ove ustanove. Nije ga ispunjavala ni kada je u julu 2018. postavljena za v. d. direktorku, nije ga ispunjavala ni 2019. kada ju je skupštinska većina Nebojše Zelenovića izabrala po nazovi konkursu, a ne ispunjava ga ni danas. Da bi obavlja funkcija direktora Šabačkog pozorišta (pa i bilo ustanove kulture) bilo joj je, po Zakonu, potrebno pet godina radnog iskustva u kulturi, a kada se zaposlila u Šapcu gospođica Bogavac imala je u radnoj knjižici upisanih svega šest meseci. Čak i danas je više od dve godine daleko od za nju tog tako “malog” i tako “beznačajnog” uslova.

Zna vrlo dobro Milena Bogavac ko je, na Skupštini takođe razrešenom Upravnom odboru Šabačkog pozorišta, a razrešenom jer mu je još pre šest meseci istekao mandat, rekao da “zažmuri” i ne otvara njenu radnu knjizicu, koja je kao (zahtevani) dokaz morala biti predata uz konkursku dokumentaciju, i ko je obmanuo skupštinsku većinu da se izjasni mimo Zakona. Naravno, bivši gradonačelnik Nebojša Zelenović, isti onaj koji ju je za ruku doveo i nametnuo šabačkim glumcima za direktora, i isti onaj koji je sada tera da izmišlja kvazirazloge potpuno zakonite smene (“Smenjena sam zbog svojih stavova i ideja, a ne rezultata”, Minja Bogavac, prilog na N1).

Kaže nedvosmisleno Zakon o kulturi, važeći, koji je Zelenović bezočno suspendovao za svog vakta da će osnivač ustanove razrešiti direktora pre isteka mandata ako obavlja dužnost suprotno odredbama zakona, a gospođica Bogavac je od trenutka kada je prekoračila prag Šabačkog pozorišta bila u sukobu sa Zakonom. I šta tu nije jasno, i kakve veze s tim imaju stavovi i ideje?

Ali drugo nešto, čini mi se, “žulja” gospođicu Bogavac, zbog čega po nalogu svoga mentora Zelenovića, pokušava baci građanima Srbije “prašinu u oči”, a novu šabačku vlast optuži da je nedemokratska i ko zna još kakva. A to drugo su itekako bitni razlozi zbog kojih je trebalo da bude i jeste smenjena, i zbog kojih bi mogla da bude i krivično procesuirana.

Za dve godine svog nelegalnog mandata dovela je gospođica Bogavac pozorište u Šapcu na sam rub propasti. Zavapila je ovih dana da se pozorišne predstave u gradu u kojem su organizovale još pre 180 godine više neće moći da budu igratne, jer je scenska tehnika potpuno ruinirana i nije prošla atest nadležne komisije. Čak do te mere ruinirana da preti da ugrozi živote i glumaca i gledalaca! Da otkloni taj problem Bogavac je zatražila od grada između 2,5 i 12 miliona dinara!? Ali, propala je i vodovodna mreža, izliva se kanalizacija, van upotrebe su glumački stan i sobe za smeštaj gostujućih umetnika, rekonstrucija je neophodna glumačkoj garderobi, a na spisku su i krečenje i zamena stolarije… Bar još tri miliona dinara, cirka. I na sve to još dolazi i onih 70 miliona dinara koje Šabačko pozorište redovno dobija iz gradskog buđeta.

Pa na što se onda potrošilo onih sedam odsto za kulturu, najviše u Srbiji, kako se pred javnošću mnogo puta kleo Nebojša Zelenović, pitao bi neupućeni građanin njegovu štićenicu Bogavac? Zar niste mogli da sa toliko para popravite “skalamerije” i “produvate” toalete da se posetioci ne stiskaju ili hvataju za nos u pauzama, nažalost, retkih i malo posećenih premijera?

Bilo je, itekako, para u Šabačkom pozorištu, ali za ekesterne honorare i druge, gotovo neverovatne troškove, a to je takođe problem koji bi gospođica Bogavac da gurne pod tepih. Od 13 miliona dinara, koliko okvirno dobija godišnje od grada za programske aktivnosti, Šabačko pozorište trošilo je sedam miliona na takozvani “Prolećni festival”. Ovogodišenji je nešto bio krnjav, i održan je u oktobru(!?), ali se zato u 2019. zahvatalo i šakom i kapom.

Čak pet agencija, naravno sa sve provizijama, angažovala je nelegalna direktorka Milena Bogavac za obezbeđivanje stručnog žirija (330.000 dinara), novinarskog žirija (289.300 dnara), moderatorke okruglo stola (165.000 dnara), izvršne produkcije (259.600 dinara), arhiviranja video materijala (92.400 dinara). Jedino je sa selektorom, svojim pretprethodnikom Zoranom Karajićem, imala direktan ugovor na 120.000 dinara i plaćene sve putne troškove tokom obavljanja selekcije. Na sve to dođu i bar dva miliona dinara koje je ustanova dobijala iz gradskog budžeta za troškove takozvanog domaćinstva i ugostiteljske usluge!

Treba li reći, gle čuda, da su pare u medijskom žiriju dobili Teofil Pančić (“Vreme”) i Aleksandra Ćuk (“Danas”), a da je kao paravan poslužila novinarka dopisništva RTS-a u Šapcu.

Imaće gospođica Bogavac verovatno problem da nadležnima objasni ono što osnivaču nije: zašto je i kako ove godine bez javne nabavke angažovala privatnu firmu iz Zrenjanina za poslove obezbeđenja zgrade pozorišta, a koji nikada ranije nisu bili potrebni. Mesečni računi od 260.000 do 300.000 dinara u okotobru i novembru smanjeni su na oko 170.000 dinara, ali će iz kase ustanove neplanirano otići skoro tri miliona dinara!

Možda bi Bogavac mogla da objasni i zašto Demokratskoj stranci nije naplatila izdavanje velike sale pozorišta za sednicu Glavnog odbora, koja je održana u Šapcu usred pandemije virusa korona i sa gotovo nikakvim merama zašite, pa su Šapčani kasnije padali pred vratima Kovid ambulante, a mentor Zelenović glumio glavnog srpskog infektologa. To da je račun DS-a blokiran znala je i ranije, pa teško može biti opravdanje da će faktura, ako je i izdata biti plaćena. A teško je i poverovati da će naći nekog drugog da preuzeme i plati taj dug.

I nema tu priča ni o “stavovima” niti o “idejama”. To je novac građana Šapca koji je Milena Bogavac kao nelegalna direktorka nelegalno trošila, i zbog čega je razrešena.

*Autor je član Gradskog veća za kulturu i informisanje

Sećanje na junaštvo i mučeništvo Šapčana

Srpska vojska oslobodila je 2. novembra 1918. godine Šabac koji je u Prvom svetskom ratu izgubio polovinu stanovništva i bio gotovo do temelja razoren

Spomenik stradalnicima u porti Saborne crkve

Grad mučenik i grad heroj u Velikom ratu – Šabac je zbog ogromnih materijalnih razaranja i do tada nečuvenih zločina nad civilima u novijoj istoriji nazvan Srpski Verden. Od 14.000 predratnih stanovnika, više od 7.000 nije dočekalo da vidi raspad crno-žute monarhije, a zbog junaštva i stradalništva grad je dobio tri ordena: Francuski ratni krst sa palmom (1920), Čehoslovački ratni krst (1926) i Karađorđevu zvezdu sa mačevima (1934). Srpska vojska oslobodila je Šabac 2. novembra 1918. i taj dan u gradu se obeležava s puno pijeteta.   

Šabac je bio prvi grad u Srbiji u koji su u leto 1914. godine ušle austro-ugarske trupe, ali istovremeno i prvi grad u kojem su zločini bili direktno naređeni. Posle uličnih borbi, neprijatelj je 12. avgusta oko 16 časova zauzeo varoš i utvrdio se na njenom južnom obodu. Još iste večeri počela su masovna hapšenja i ubijanje civila. Komandant 9. korpusa doslovno je naredio:

„Rat nas vodi u jednu neprijateljsku zemlju, koja je naseljena stanovništvom ispunjenog prema nama fanatičnom mržnjom. U zemlju gde se ubistva kao katastrofa u Sarajevu slave kao junaštvo. Prema takvom stanovništvu svaka humanost je štetna. Ko u ovim slučajevima bude imalo milostiv, taj će biti najstrože kažnjen… Razrušiti svaku kuću u kojoj se nađe oružje… Obesiti najuglednije meštane koji ne odaju gde se nalaze stanovnici kuća u kojima se pronađe oružje…”

Istražujući austo-ugarske zločine, istoričar Vasa Kazimirović navodi sećanja Pera Blaškovića, komandanta bataljona u Trećoj bosanskohercegovačkoj regimenti, koju su činili muslimani i Hrvati, prvi uglavnom iz Tuzlanskog okruga. Ulazeći sa svojom jedinicom u Šabac, u zoru 18. avgusta 1914. godine, ovaj oficir navodi da se suočio sa jezivom slikom…

„Svugdje smo naišli na kaotičan nered. Tako stanje vojske u jednom osvojenom gradu nisam mogao ni zamisliti. Dok smo marširali ulicama, oficirima i vojnicima prilazili su pijani saniteci i trenjaki, pa su im nudili vina, ženskih cipela, rublja i šešira, dječjih igračaka, krzna i tepiha…”

„Zločini i pljačke činjeni su svuda po varoši”, zabeležila je sećanja na tragiče dane 1914. i medicinska sestra Lela Kujundžić, koja je doživela duboku starost. U svoj dnevnik, ona je zapisala da je Pocerska ulica (sada Masarikova) bila prepuna tela ubijenih Šapčana, preko kojih su okupatori bacali posteljinu, jorgane i perinu iz opljačkanih kuća. Tadašnjoj devojčici je izgledalo kao da se žrtve neočekivano zaspale na sred druma.

Ratnih užasa nije bila pošteđena ni Saborna crkva Svetih apostola Petra i Pavla, koja je tokom granatiranja ostala bez krova i tornja, ali i postala mesto do tada nezabeleženog zločina. Odmah po okupaciji u unutrašnjost crkve zatvoreno je oko dve stotine Šapčana, koji su danima bili bez svežeg vazduha, vode i hleba. Prema svedočenjima retkih preživelih, ljudi su padali u nesvest, jeli vosak, pili ulje iz kandila i lizali podove. Ubijeno je 157 zatočenika, a crkva ima spisak 68 žrtava čija se imena pominju prilikom svete liturgije.

Kosti pobijenih talaca nalaze se ispod spomenika palim u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918. godine. Delo od bronze, na postamentu od belog mermera, koje se uzdiže u porti šabačke crkve, delo je Kotoranina Frana Mengelo – Dinčića. Spomenik je podignut 19. avgusta 1933. godine, a osveštan godinu dana kasnije u prisustvu kralja Aleksandra Karađorđevića, patrijarha Varnave i mnogih dugih zvaničnika na 20-godišnjicu stradanja.

Posle pobede srpske vojske u Cerskoj operaciji, koja je završena 24. avgusta 1914, okupator je proteran iz Šapca, u koji se ponovo vratio posle ostupanja srpske vojske preko Albanije i zadržao do 2. novembra 1918. Svoja tri najviša odličja, Srpski Verden je čuvao u vitrinama Narodnog muzeja, odakle su nestala bez traga tokom nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu.

Početkom devedesetih godina prošlog veka u gradu su došli na ideju da ordeni budu centralni motiv novog spomenika na Trgu ispred hotela “Sloboda”. Grad je naručio i platio posao vajaru Miodragu Tomaniću iz Celja, poreklom Šapčaninu. Iako je brzo završen, zbog ratnih sukoba na prostorima bivše SFRJ i sankcija međunarodne zajednice, Tomanićev rad je iz Slovenije u Šabac stigao tek posle punih 17 godina. Trostrano obeležje sa tri ordena nalazi se danas u pešačkoj zoni u centru grada, na prostoru oplemeljenom fontanom.

Koliko Šapčane košta „besplatan“ prevoz

Protestnim vožnjama preduzeće „Duga“ traži od grada preko 30 miliona dinara, iako je Nebojša Zelenović tvrdio da partnerstvo s privatnikom budžet neće stajati ni dinara 

Autobusi “Duge” u Zelenovićevoj kampanji

Nekoliko dana unazad autobusi preduzeća „Duga“ iz mačvanskog sela Petlovača, koje je sa dosadašnjom lokalnom vlašću sklopilo ugovor sa elementima koncesije, trube šabačkim ulicama, zahtevajući da grad ovoj firmi isplati dug od preko 30 miliona dinara. Gradski i prigradski linijski prevoz na području Šapca od 1. juna ove godine funkcioniše po principu javno-privatnog partnerstva, za koje je odlazeći gradonačelnik Nebojša Zelenović javno tvrdio da neće opteretiti budžet grada. Potestne vožnje usledile su posle završetka izbora, pred samo konstituisanje novog lokalnog parlamenta i promenu vlasti.  

Gradski i prigradski prevoz, pored preduzeća „Duga“, koje je dobilo ekskluzivni ugovor vredan  3,12 milijardi dinara (oko 27 miliona evra) za period od sedam godina, ranije su obavljala i preduzeća „Mačva ekspres“ iz Badovinaca i „MiS – Miki turs“ iz Majura, a novom organizacijom obe fime su ostale bez putnika na dosadašnjim pravcima. „Svi autobusi idu na gas i nigde u Srbiji nije takav slučaj. Imamo gorivo koje najmanje zagađuje životnu sredinu, što je bio jedan od prioriteta tokom izbor privatnog partnera. Novi prevoz neće koštati ni dinara grad Šabac“, više puta je ponovio Zelenović u predizbornoj kampanji, tokom koje su vozila „Duge“ bila oblepljena njegovom fotografijom.

„Sa presekom od 15. oktobra, lokalna samouprava duguje „Dugi“ preko 30 miliona dinara i preduzeće više nije u mogućnosti da organizuje prevoz na gradskim i prigradskim linijama, s obzirom da isporučilac gasa neće tolerisati naša dugovanja prema njemu. Znači, svakog dana se može desiti da ne dobijemo isporuku gasa, a to znači da će građani Šapca, naši dragi putnici ostati bez prevoza. I to bez naše krivice“, ističe direktor preduzeća iz Petlovače Dragorad Misojčić.

Na protest prevoznika, odlazeća gradska uprava u Šapcu reagovala je saopštenjem u kojem se ističe da je privatni partner potpisanim ugovorom preuzeo odgovornost za troškove poslovanja, i da se sredstva za obavljanje delatnosti linijskog prevoza obezbeđuju iz prihoda od prodaje mesečnih karata u spoljnoj prodajnoj mreži i prodaje pojedinačnih karata u vozilima, kao i da je zahtevani iznos koncesione naknade prihod nula dinara.  

„Ne postoji ugovorna obaveza grada da preduzeću „Duga“ vrši bilo kakvu finansijsku uplatu za obavljanje prevoza putnika na teritoriji grada“, ističe se u saopštenju gradske uprave.

Međutim, na osnovu zahtev za subvencionisanje, koji je privatni partner podneo 15. jula, samo mesec i po dana od zvaničnog početka novog sistema prevoza, a usled, kako je navedeno, „lošeg poslovanja izazvanog pandemijom korona virusa“, Gradsko veće u Šapcu je 27. avgusta naložilo gradskoj upravi da izvrši potrebne analize i sačini aneks ugovora. Zbog, kako je navedeno, više sile, veće je potom odobrilo isplatu prevozniku jednokratne pomoći iz budžeta od 22,3 miliona dinara i 2. oktobra zatražilo sazivanje starog saziva Skupštine grada kako bi aneks ugovora bio usvojen.

Sednica, naravno, nije mogla biti održana, jer je mandat starom sazivu istekao još početkom maja, a zbog učestalog ponavljanja lokalnih izbora sastav novog još nije bio definisan.           

Inače, čitava procedura izbora privatnog partera bila je u znaku mnogih kontroverzi. Javni poziv dva puta je raspisivan: 24. jula prošle godine sa rokom za podnošenje ponuda do 17. septembra i 27. decembra sa rokom do 8. januara ove godine. Posle ponovljenog poziva, na konkurs je stigla samo jedna prijava – preduzeća „Duga“. Međutim, već 10. januara postupak je obustavljen, jer je podneta prijava ocenjena kao neprihvatljiva.

Preduzeće, između ostalog, tom prilikom nije dostavilo potvrde nadležnih organa o neosuđivanosti, niti dokaz da raspolaže sa najmanje 32 radno angažovana lica, već samo izjavu za 16 zaposlenih. Nedostajale su, takođe, i overene izjave o dovoljnom i tehnički ispravnom kapacitetu – umesto 61 autobusa bili su podneti podaci za 15, kao i neophodne bankarske garancije.

Kao privatni partner gradu u poslu vrednom preko tri milijarde dinara „Duga“ je potom izabrana bez novog javnog poziva za podnošenje ponuda.

Šabački izbori bliži kraju, Zelenović preti Strazburom

Novim presudama Upravni sud stavlja tačku na maratonski izborni proces u Šapcu – Neuspeo pokušaj da se ostavkama delegitimizuje Gradska izborna komisija Natraške postavljena srpska zastava

Položaj zastave Republike Srbije ispred zgrade Gradske uprave u Šapcu, slučajno ili namerno, upečatljivo ilustruje stav odlazeće lokalne vlasti prema državnim institucijama. Za razliku od gradske zastave na susednom jarbolu, srpska je natraške postavljena, sa grbom u donjem delu, a sve  koincidira sa odbijanjem gradonačelnika Nebojše Zelenovića, lidera stranke Zajedno za Srbiju da prizna rezultate lokalnih izbora. Posle najnovije presude Upravnog suda, on je i juče nastavio da razloge za težak izborni poraz traži na drugim adresama.

Dan ranije, Upravni sud nije prihvatio žalbu ovlašćenog predstavnika odborničke liste ZZS-a “Nebojša Zelenović – Šabac je naš”, kojom je traženo novo ponavljanje glasanja na biračkom mestu u gradskoj mesnoj zajednici  Šipurske livade. Značaj ove presude ogleda se u tome što je sud utvrdio da je Gradska izborna komisija, postupajući po prigovorima podnetim posle trećeg izbornog kruga 3. oktobra, imala neophodnu većinu od 11 članova (zamenika) za rad i odlučivanje i pored ostavki destoro predstavnika ZZS-a i koalicionih partnera ove stranke.

Sudije Upravnog suda bi danas, a najkasnije sutra, trebalo da se izjasne o još šest žalbi predstavnika ZZS-a, koja se odnose na tri biračka mesta, a u kojima se takođe prigovara na legitimnost sastava GIK-a. S obzirom da je sud u slučaju Šipurske livade o tome već zauzeo pravni stav, drugačija odluka se ne očekuje. Komisija je, inače, prethodnih dana imala problem da dvojici podnosilaca prigovora, Nenadu Tomiću i Luki Obradoviću, a odnose se na biračko mesto u selu Šavarice, dostavi rešenja, što je dodatno prolongiralo ceo postupak.

Da će lokalni izbori u Šapcu uploviti u isrpljujuće, maratonske vode, naš list je predvideo još posle prvog kruga glasanja 21. juna. Već tada je bilo izvesno da ZZS neće biti u stanju da stigne preko 11.000 glasova zaostatka SNS-om i natoplovičnim brojem mandata u lokalnom parlamentu. Ista rastojanje ostalo je i posle ukidanja vanredne situacije i ponovljenih izbora (na 27 mesta) 5. septembra, kada Zelenovićevoj stranci nije pomoglo ni “prelivanje” glasova na satelitske grupe građana. Potom, uoči trećeg izlaženja na birališta, 3. oktobra, ostao je i do tada najvažnijeg koalicionog partnera – pokreta Zapadna Srbija i njegovih sedam mandata.

Poslednji čin da ZZS spreči proglašenje izbornih rezultata i formiranje vlasti nove koalicije SNS – Zapadna Srbija, kojoj su se u priključili i po jedan odbornik Ruske stranke i Evropske zelene partije, i to sa dvotrećinskom većinom (46 od 69 mandata), usledio je 7. oktobra. Tada je, na pisarnici Gradske uprave, deo GIK-a, na čelu sa predsednikom Budimirom Pavlovićem, predao deset ostavki.

“Dakle nećete da priznate poraz?”, upitala je posle toga Nebojšu Zelenovića novinarka portala “Istinomer”. “Neću da ga priznam, jer imam dokaze i prijave za nezakonite postupke. Kada ti nadležni organi mene obaveste da li nešto hoće da rade ili neće, ja ću znati kako da postupim. Na kraju, ova borba će se nastaviti u Strazburu i tamo će se sigurno završiti”, po prvi put od 21. juna direktno je odgovorio lider ZZS-a.

“Vidimo se u Strazburu”, poručio je i juče nosilac liste “Šabac je naš – Nebojša Zelenović” na preskonferenciji, održanoj povodom odluke Upravnog suda kojom je obijana njihova žalba i priznat GIK. On je ponovo izneo niz zamerki na račun Upravnog suda, Ustavnog suda, Tužilaštva i drugih organa, optužujući ih da su “fasada SNS-a”. Rešenje i zakonit izlaz iz ovoga, po njemu, stoji u onome što je rekao programski direktor “Crte” Raša Nedeljkov – “da šabačke izbore treba u celosti poništiti”.

Nebojša Zelenović je na konferenciju za medije doneo i jučerašnji primarak beogradskog lista “Danas” u kojem je objavljen razgovor sa Nedeljkovim. Interesantno je da u istom prilogu direktor “Crte” navodi “da ova organizacija nije pratila izborni proces u Šapcu i ne raspolaže proverivim podacima”.

Šabački radnici čekaju zarade 11 godina

Iako je Privredni apelacioni sud naložio ubrzanje postupka, okončanje stečaja u preduzeću “Zorka – mineralna đubriva” i dalje koči fantomska firma iz Holandije

Bivši radnici najveće fabrike u šabačkoj HK “Zorka”

Pored pravosnažnih, izvršnih rešenja domaćih sudova, ali i presude Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu, bivši radnici fabrike „Zorka – mineralna đubriva“ u Šapcu ni posle 11 godina ne mogu da naplate svoje neizmirene zarade, koje su im priznate u stečajnom postupku. Kao poslednja velika prepreka, pred njih je neočivano “iskočila” holanska firma „Krouberi B. V.“ iz Den Haga, kojoj Privredni sud u Valjevu nikako ne uspeva da uđe u trag, a zbog čega ni stečaj u nekada najvećem društvu HK “Zorka” ne može da bude okončan.

“U avgustu prošle godine, po našim žalbama, Privredni apelacioni sud je utvrdio da nam je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Stečajnom sudiji je tom prilikom naloženo da u roku od četiri meseca preduzme sve procesne radnje kako bi se okončao stečaj u fabrici “Zorka – mineralna đubriva”. Međutim, prošlo je više od godinu, a ništa se nije pomerilo sa mrtve tačke”, kaže Radosav Jakovljević, predsednik Odbora za naplatu radničkih potraživanja.

Fabrika „Zorka – mineralna đubriva“ prodata je u avgustu 2009. godine „Viktorija grupi“ za 3,4 miliona evra, a danas je vlasništvo “Eliksir grupe”, koja je za 9,6 miliona preuzela i njene prostale nekretnine. Novi kupci, međutim, pazarili su samo imovinu fabrike, bez obaveze da izmiri dotadašnja dugovanja prema zaposlenima i drugim poveriocima. Dugovi radnicima, a radilo se o 13 uskraćenih zarada, za koje su oni već imali pravosnažne sudske presude, ostali su staroj firmi (na papiru) u kojoj je 2015. godine uveden stečaj.

“Oko 875 zaposlenih potraživalo je tada sa dospelim kamatama više od 580 miliona dinara. Njima je 2010. godine, po dogovoru gradskog i fabričkog rukovodstva, ponuđeno da za svega 10 osto vrednosti ustupe ta potraživanja “Zorka – holdingu”. Ipak, 170 kolega nije pristalo da se odrekne 90 odsto zarada, već su se odlučili da nalatu čekaju iz stečaja. Radnici iz stečajne mase danas potražuju 48 miliona”, objašnjava naš sagovornik.

Stečajni poverenik Predrag Manojlović priznao je potraživanja bivšim radnicima, a na računu fabrike “Zorka – mineralna đubriva” nalazi se 306 miliona dinara, od kojih je veći deo od prodaje imovine fabrike “Viktorija grupi” i “Eliksir grupi”. Novac je u međuvremenu oročen kod Poštanske štedionice, i prema tvrdnjama radnika mesečno se uvećava za po milion dinara, ali oni i dalje ne mogu do njega.

Okončanju stečaja isprečio se spor sa fantomskom firmom iz Holandije, koja od “Zorka – mineralnih đubriva” potražuje 906,8 miliona dinara glavnog duga i kamate na ime navodnog investicionog ulaganja tokom 2003. godine!? U poslovnim knjigama šabačke fabrike, nisu bile evidentirane nikakve obaveze po tom osnovu, pa stečajni povernik nije prihvatio ta potraživanja, ali pošto se radilo o velikom iznosu ipak je odlučio da se deoba stečajne mase obavi po okončanju spora.

Međutim, holandska firma je 23. aprila 2019. godine likvidirana i kao pravno lice izbrisana iz privrednog registra ove zemlje. Prethodno, ostala je bez direktora, pa čak i advokata koji ju je zastupao u sporu pred Privredni sudom u Valjevu. Spor je zbog toga prekinut, a radnici su obavešteni da će biti nastavljen kada ga budu preuzeli njeni naslednici, što se još nije dogodilo.

“Molili smo za pomoć gradonačelnika Šapca Nebojšu Zelenovića, koji nam je rekao da će razgovarati sa holandskim ambasadorom. I tu nije bilo ništa. Ovih dana od naše advokatice smo saznali da je poverenik Manojlović zatražio da iz stečejne mase naplati svoj rad, valjda je i njemu dozlogrdilo da čeka. On, naravno, ima pravo na nadoknadu, ali tek po završetku stečaja. Ili smo jedino mi osuđeni da stojimo u redu”, pita se Radosav Jakovljević.

Zelenović nije uspeo da zaustavi rad GIK-a

Gradska izborna komisija imala većinu za odlučivanje i bez predstavnika Zajedno za Srbiju koji su podneli ostavke

“Bivši” članovi GIK-a održali konferenciju za medije

Gradska izborna komisija u Šapcu održala je kasno preksinoć sednicu bez predstavnika stranke Zajedno za Srbiju dosadašnjeg gradonačelnika Nebojše Zelenovića i njenih satelitskih odborničkih grupa, na kojoj su odbijeni prigovori ove stranke na (po drugi put) ponovljene lokalne izbore 3. oktobra. Uprkos nedolasku desetoro predstavnika koji su ranije istog dana  podneli ostavke, komisija je imala zakonsku mogućnost za rad i odlučivanje. Od ukupno 21 člana GIK-a, sednici je prisustvovalo 11, a sve odluke donete su jednoglasno.

Preksinoćnom sednicom GIK-a, čak 68. od raspisivanja lokalnih izbora – ranijih godina taj broj se kratao najviše oko 50 – predsedavao je najstariji od prisutnih pravnika Boris Tumenko. Posle utvrđivanja kvoruma, izbora predsedavajućeg i višesatne diskusije, prihvaćen je prigovor SNS-a da se poništi rešenje GIK-a o raspuštanju biračkog odbora i ponavljanju glasanja u gradskoj mesnoj zajednici Šipurske livade, a takođe je odlučeno da se odbiju prigovori ZZS-a kojima se tražilo ponavljane izbora na biračkim mestima u selima Ševarice i Drenovac.

“Šestoro članova GIK –a u stalnom i četiri u proširenom sastavu podneli su ostavke Skupštini grada. Saglasno Zakonu o lokalnoj samoupravi i Zakonu o lokalnim izborima, organ koji ih je imenovao (Skupština grada) u obavezi je i da ih razreši. Kako se to nije desilo, ova lica su i dalje članovi GIK-a. Upravo zbog toga oni su pozvani tefonskim putem na sednicu koja je preksinoć održana u prostorijama Gradske uprave sa početkom u 22 časa, ali se nisu odazvali. Sednica je održana sa preostalih 11 članova GIK-a, koliko je i bilo  potrebno za kvorum”, objašnjava nam Boris Tumenko.

Iako su prekjuče podneli ostavke i to odmah javno saopštili, dosadašnji predsednik GIK-a Budimir Pavlović i članovi komisije iz redova ZZS-a održali su juče konferenciju za novinare. Predstavivši se kao “bivši”, oni su osporili sve odluke sa sednice na kojoj nisu prisustvovali, a posebno pravo zamenice člana GIK-a iz redova Ruske stranke da učestvuje u radu i donošenju odluka komisije. Preskonferenciji je prisustvovao i sekretar GIK-a Zlatko Ranković (sekretar Skupštine grada), koji je prethodnog dana takođe podneo ostavku na funkciju u komisiji, ali i sa sobom poneo pečat i delovodnu knjigu.

“Podnosioci prigovora (ZZS) svakako će se žaliti na najnovije odluke GIK-a, koje nisu ni mogle biti donete. Mi ćemo, takođe, nastaviti borbu kao obični građani, birači… na što imamo pravo”, istakao je Budimir Pavlović. Odgovarajući na novinarsko pitanje, sekretar Ranković je rekao da je sklonivši pečat postupio po propisima, i da ga je jedino mogao predati svom zameniku, ali da on (zamenik) to nije hteo da prihvati, jer je takođe odlučio da podnese ostavku. Pečat se, prema Rankovićevim rečima, nalazi zaključan u sefu Gradske uprave.

Kako saznajemo, problem sa učešćem u radu GIK-a predstavnice Ruske stranke ne postoji, jer se presudom od 30. septembra (na koju se pozvao Pavlović) Upravni sud negativno izjasnio samo o blagovremenosti promene članice GIK-a iz ove stranke, kojoj je ta funkcija u proširenom sastavu prestala po sili zakona, a nije dirao u pravo zastupanja i učestvovanja u odlučivanju njihove od ranije imenovane zamenice člana komisije.

Umesto raspleta, sve veća drama u Šapcu

Gradska izborna komisija nastavila da odugovlači izborni proces, naprednjaci odgovorili štrajkom glađu, ali i podneli krivičnu prijavu protiv trinaest osoba

Članovi GIK-a u štrajku

Ovlašćeni predstavnik odborničke liste „Aleksandar Vučić – Za našu decu“ dr Aleksandar Pajić, kandidat naprednjaka za novog gradonačelnika Šapca, podneo je juče krivičnu prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu u ovom gradu protiv dosadašnjeg gradonačelnika Nebojše Zelenovića, lidera stranke Zajedno za Srbiju, prethodnog predsednika iste stranke i bivšeg ministra Dušana Petrovića, načelnika Gradske uprave Milana Vasića, predsednika Gradske izborne komisije Budimira Pavlovića i još devetoro članova komisije, koji se kao grupa terete za krivično delo falsifikovanja rezultata glasanja (član 161. KZ, član 33.) u nameri prekrajanja izborne volje građana.

Umesto da se privedu kraju posle tri kruga glasanja i dvotrećinske razlike SNS-a i koalicionih partnera u odnosu na ZZS, lokalni izbori u Šapcu ušli su preksinoć u nove dramatične vode, pri čemu je šestoro predstavnika naprednjaka u stalnom sastavu GIK-u započelo štrajk glađu. Oni su se, kako ističu, na ovaj korak odlučili, da bi ukazali na konstantno kršenje zakona od strane predsednika i članova komisije koje je delegirao ZZS. Podršku štajkačima dao je veći broj građana, koji su iste večeri okupili ispred zgrade Gradske uprave u kojoj je zasedao GIK.

Pored šabačkih zvaničnika, krivičnom prijavom obuhvaćeni su i Vera Palinkaš, Valentina Lovrin Jevtić, Željko Obradović, Tamara Stefanović, Nenad Đurić, Violeta Šestić, Branko Božić, Stefan Jovanović i Desanka Čolić. U prijavi se navodi da „u Šapcu od 21. juna traje agonija uzrokovana nezakonitim postupanjem odlazećeg gradonačelnika Nebojše Zelenovića, njegovog mentora Dušana Petrovića i njihovih pomagača, kako bi se održali na vlasti i istovremeno spasli krivične odgovornosti za godinama činjene zloupotrebe na štetu gradskog budžeta, odnosno građana Šapca i svih građana Republike Srbije“.   

Kap koja je preksinoć prelila čašu bilo je još jedno odugovlačenje izbornog procesa, pošto predstavnici ZZS-a nisu hteli da se izjasne po prigovorima za biračka mesta u Drenovcu i Ševaricama, već su insistirali da se podnosiocima da naknadni rok da te prijeve urede. Iz prigovora se, navodno, nije moglo utvrditi u kojem su izbornom statusu njeni podnosioci – birači, kanditati za odbornike i slično – iako ih je, kako je već bilo najavljeno, pisao Zelenovićev pravni tom. Pristupilo se glasanju, pri čemu su pale „pata karte“ (deset prema deset), pa je u korist prolongiranja ponovo odlučio „zlatni glas“ predsednika GIK-a.

Privlači pažnju da je nepotpuni progovor za Ševerice podneo Nenad Tomić, koji je u žižu javnosti dospeo i prilikom ponavljanja izbora 5. septembra, kada su, pod okriljem noći, iz automobila predsednika biračkog odbora vreće sa glasačkim listićima u susednom selu prebačene u njegovo vozilo. Tomić u prijavi nije legitimisao svoj status, pa čak ni dao potpune lične podatke, iako je kandidat na odborničkoj listi „Nebojša Zelenović – Šabac je naš“ i to na prilično visokom – 15 mestu.  

Inače, od prve izborne noći 21. juna i nepovoljnog rezultata za ZZS, GIK je sve sednice držao u poslednjem satu, pa je čak i treći izborni krug, koji je po odluci Upravnog suda morao da bude najkasnije 29. septembra prolongiran za 3. oktobar. Namerno odugovlačenje završetka izbora juče je oštro osudio i lokalni pokret Zapadna Srbija, čija je odbornička lista „Jelena Milošević – Novi tim za Šabac“, osvojila sedam mandata u gradskom parlamentu i najavila postizbornu koaliciju sa SNS-om.

„Nije prvi put da većina u GIK-u donosi odluke koje probijaju zakonom predviđene rokove, a što bio razlog za stupanje u štajk glađu članova komisije koje je delegirao SNS, a u čemu su im podršku pružili i članovi ispred Zapadne Srbije. Okupljanje i negodovanje građana ispred sedišta GIK-a, direktan je pokazatelj da su oni na lokalnim izborima jasno iskazali svoju volju i želju za promenama. Ponavljanje izbora ni u kom slučaju neće uticati na jasno iskazan rezultat i zato zahtevamo da GIK bude što ekspeditivniji“, navodi se u saopštenju ovog pokreta.

Lider ZZS-a Nebojša Zelenović je juče u prostorijama stranke održao konferenciju za novinare na kojoj je istakao da će se on i njegovi saradnici i dalje „boriti da zaštite izbornu volju građana“. On je optužio policiju da u utorak uveče nije ništa preduzela da bi obezbedila nesmetan rad i zaštitila članove GIK-a.  

Policija: Nije bilo narušavanja reda i mira

Reagujući na optužbe Nebojše Zelenovića i Budimira Pavlovića da policija nije postupila po prijavi da su se u utorak uveče ispred zgrade opštine okupila lica koja ne dozvoljavaju članovima GIK-a da napuste zgradu, načelnik Policijske uprave u Šapcu Zoran Jevđenić istakao je da to apsolutno nije tačno. „Patrola policije je utvrdila da se na nekih 20-ak metara od zgrade opštine nalazi grupa ljudi koji su rekli da su došli kako bi zaštitili izbornu volju građana, a tom prilikom nije bilo nikakvog narušavanja javnog reda i mira, niti je bilo ko blokirao ulaze zgrade u kojoj zaseda GIK. Ulaskom u zgradu, policija je takođe utvrdila da nema nikakvog narušavanja javnog reda i mira, niti se bilo ko od prisutnih u zgradi žalio da je na bilo koji način ugrožen“, naveo je Jevđenić.

Zelenovićevi članovi u GIK-u podneli ostavke

Umesto da održe novu sednicu GIK-a, kako je tokom dana bilo najavljeno novinarima, predsednik Budimir Pavlović i još devetoro članova iz redova stranke ZZS i njenih koalicionih partnera, predali su juče popodne istovremeno ostavke na šalteru Gradske uprave. Kao razlog su naveli da im policija navodno nije mogla da garantuje bezbednost u radu. Ostavku je podneo i sekretar GIK-a Zlatko Ranković, koji je kao dosadašnji sekretar Skupštine grada obavljao tehničke poslove, bez prava odlučivanja.

GIK u Šapcu ima ukupno 21 člana u stalnom i proširenom sastavu i isto toliko njihovih zamenika. Zamenike juče popodne nije imao ko da pozove, s obzirom na ostavku Rankovića, koji je, kako saznajemo, sa sobom poneo pečat i fascikle sa izbornim materijalom. Stalni sastav GIK-a i njihove zamenike imenuje Skupština grada Šapca.

Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš…

Gradska izborna komisija u Šapcu poništila je izbore na biračkom mestu broj 28 u mesnoj zajednici Šipurske livade zbog viška jednog glasačkog listića. Lokalni izbori, koji su prvi put održani 21. juna na 100 biračkih mesta, ponovljeni su 5. septembra na 27, 3. oktobra na pet, a sudeći po ovoj odluci GIK-a i najnovijim prigovorima odborničke liste „Nebojša Zelenović – Šabac je naš“, o daljem nastavku ili završetku ovdašnje izborne rašomonijade opet će odlučivati Upravni sud.

Šabački GIK, u kojem većinu članova čine predstavnici liste dosadašnjeg gradonačelnika Zelenovića, lidera stranke Zajedno za Srbiju i nekoliko satelitskih grupa građana, na preksinoćoj sednici nije odlučivao o prigovorima zbog navodnih izbornih neregularnosti na još tri biračka mesta, već će, kako su preneli lokalni mediji, na njih odgovoriti za 48 sati. Ista komisija je i prilikom zakazivanja izbora za 3. oktobar “kupovala vreme”, pa je zakonski rok od sedam dana probila za dodatnih pet.

U tećem krugu, na ponovljenih pet (od 100) biračkih mesta, pravo glasa imalo je 5.829 građana, izašlo je njih preko 50 odsto, od čega je 61,8 odsto glasova osvojila lista “Aleksanar Vučić – Za Našu decu”. Naprednjaci su tako obezbedili 37 od ukupno 69 mandata u budućem lokalnom parlamentu, a sa koalicionim partnerima broj odbornika nove gradske vlasti penje se na čak 46. U opoziciju će preći ZZS-a i grupa građana “Prilika”, koji će zajedno imati 23 mandata.

Kako saznajemo, u GIK-u prilikom brojanja i podele izbornog materijala nije bio uočen ni višak ni manjak listića. Sva biračka mesta dobila su tačan broj listića u propisno zatvorenoj vreći. Međutim, u subotu ujutro u Šipurskim livadama, pre otvaranja biračkog mesta, prilikom novog prebrojavanja utvrđeno je da jedan listić nedostaje. O tome je obaveštena komisija i sačinjena beleška u zapisniku, posle čega je počelo glasanje sa manjkom od jednog listića.

Problem koji je u gradu poznatom po vašaru odmah nazvan “sad ga vidiš, sad ga ne vidiš…”, a koji će se svakako naći pred Upravnim sudom u Novom Sadu je nastao posle zatvaranja birališta, prilikom prebrojavanja listića. U prva dva brojanja sve se podudaralao sa evidentiranim stanjem od ujutro, a onda je predsednica biračkog odbora, predstavnica ZZS-a, insistirala da lično broji listiće. Tražila je da se svi odmaknu od stola par metara, a kada je završila u konačnom zbiru, kao višak, pojavio se volšebno nestali listić!

Iako su članovi biračkog ispred SNS-a i liste “Jelena Milošević – Novi tim za Šabac” zahtevali da se brojanje ponovo obavi, predsednica odbora to nije dozvolila, već je “svoj” rezultat unela u zapisnik.

“Veoma je teško oteti se utisku da se iste stvari dešavaju po treći put, i da neko očigledno vrši opstrukciju izbornog procesa u cilju koji je dijametralno različit svemu što ide u korist građana Šapca. Grad ne sme da ostane talac ljudi čija politika je doživela krah ne samo na ovim, već i na svim prethodnim izborima. Podrškom Aleksandru Vučiću i SNS-u Šapčani su nedvosmisleno rekli šta misle o Nebojši Zelenoviću i Dušanu Petroviću”, istakao je juče kandidat SNS-a za gradonačelnika Šapca dr Aleksandar Pajić.

Narodni poslanik i poverenik Gradskog odbora SNS-a u Šapcu dr Boban Birmančević juče je podneo krivičnu prijavu protiv predsednica biračkog odbora u Šipurskim livadima Sanje Pavlović. U prijavi se navodi da je ona počinila krivično delo falsifikovanja rezultata glasanja iz člana 161. Krivičnog zakonika.

SNS po treći put pobedio Zelenovića

Naprednjaci za 14 odsto poboljšali rezultat iz prethodnog kruga, ZZS pao za 10,5 odsto

Srpska napredna stranka pobedila je po treći put dosadašnjeg gradonačelnika Nebojšu Zelenovića na lokalnim izborima u Šapcu. Prema preliminarnim rezultatima, na pet biračkih mesta na kojima je glasanje ponovljeno, odbornička lista SNS-a „Aleksandar Vučić – Za našu decu“ osvojila je 61,8 odsto glasova, lista stranke Zajedno za Srbiju „Šabac je naš – Nebojša Zelenović“ 19,4 odsto, a treća najuspešnija lista „Jelena Milošević – Novi tim za Šabac“ oko 12 odsto. Izlaznost na izborima bila je preko 50 odsto.

„Na ovim biračkim mestima SNS je ostvario za oko 14 odsto bolji rezultat nego prilikom ponovljenih izbora 5. septembra. ZZS je pokvario svoj rezultat za 10,5 odsto, a „Novi tim za Šabac“, koji je podržao politiku SNS-a i priznao rezultate izbora, popravio se za oko dva odsto. Građani Šapca su poslali još jednom jasnu poruku Nebojši Zelenoviću i Dušanu Petroviću da ih više ne žele. Kažnjavaju ih iz ponavljanja u ponavljanje izbora i ne znamo više gde je to dno koje treba da dotaknu“, istakao je Darko Glišić, predsednik IO SNS-a.

Glišić je pozvao Zelenovića da „jednom uradi nešto u interesu Šapčana, da više ne srlja i prizna izborne rezultate“, ali i da ne dovodi grad u finansijsku blokadu, a zaposlene u lokalnoj upravi u opasnost da ostanu bez plata, što niko ne želi. On je takođe pozvao i „evropska dušebrižnike da prestanu da ‘pale’ Zelenovića i ulivaju mu lažnu nadu da nešto može da preokrene, da je on neki ideal demokratije“.

„Kakav ideal, ovo su bili najgori izborni uslovi koji postoje u Evropi. To što je Zelenović radio u Šapcu je simbol diktature, ali su građani izašli kao pobednici. Mnogi od njih su čak četiri puta izlazili na izbore, jednom parlamentarne i tri puta lokalne i svaki put su davali sve veću podršku Aleksandru Vučiću i SNS-u“, naglasio je Darko Glišić. 

Od 69 mandata u gradskom parlamentu SNS ima sam natpolovičnu većinu, a sa koalicionim partnerima dvotrećinsku. Treću uzastopnu pobedu na ovogodišnjim loklanim izborima šabački naprednjaci su proslavili vatrometom ispred stranačkih prostorija.

Nosilac liste ZZS-a Nebojša Zelenović posle zatvaranja birališta kratko se obratio novinarima, ali kao ni ranije nije saopštio rezultate ponovljenog glasanja na pet biračkih mesta. On je istakao da će se u toku noći konsultovati sa svojim pravnim timom i da će podneti nove prigovore i nove krivične prijave.