Kako su nastali Čivijaši

Korona je ove godine otkazala Malogospojinski vašar i poremetila Čivijadu, ali to nije razlog da se Šapčani i dalje ne ponose svojim čuvenim nadimkom

Druga polovina septembra je vreme u kojem se u Šapcu najviše svetkuje. Pod ruku idu čuveni Malogospojinski vašar i ništa manje poznata Čivijada, ovdašnji građani bi rekli belosvetski festival humora i satire. Ove, 2020. godine korona je neočekivano poremetila višedecenijski ritam: vašar nije održan, a Čivijada je obeležena u znatno skraćenom formatu, više vituelno nego na ulicama.

Panađuri u Mačvi (Šapcu) i Podgorini pominju se još u 14. veku, u doba Kneza Lazara Hrebeljanovića, a sve do početka Velikog rata grad je imao dva vašara, još jedan o Đurđevdanu. Kao manifestacija u slavu šeretskog duha, Čivijada je zaživela 1968. godine, ali su svoj nadimak, kojim se, kako je to sročio stari, sada počivši novinar Vitomir Bujišić, Šapčani ponose i prepoznaju u školi, vojsci, kafani, ratnom jurišu, bežaniji, na svadbi… oni dobili čitav vek ranije. A pominju se bar četiri varijante.

Prema prvoj priči, njeno veličanstvo – šabačka čivija vezana je za valjevskog trgovca Marka Kabalu, koji je po ovim krajevima prodavao na veliko rakiju. Po obavljenom poslu voleo je da se karta, zbog čega je često navraćao u Šabac, gde je za kockarskim stolom ostajao po dva-tri dana. Za to vreme, Šapčani bi podnapili njegove rabadžije, istočili veću količinu šljivovica i umesto nje u burad nasuli vodu.

Kažu da ni Kabala nije ostajao dužan. Tako je jednom prilikom u kafani kod svog prijetelja i velikog šaljivdžije Mije Ražića na kartama dobio veću sumu novca, fijaker i dva vranca. Pogodba je bila da Šapčani fijaker doteraju u Valjevo i tamo ga predaju Kabali, koji je za tu priliku okupio veći broj svojih sugrađana. Pred samu primopredaju, gazda Mija je naredio svojim momcima da povade čivije iz točkova. Ne sluteći ništa, Kalaba se popeo na fijaker, poterao vrance desetak metara i – završio u prašini.

U Šapcu je 16. septembra 1906. godine izašao prvi broj lista za šalu, zabavu i satiru “Šabačka čivija”, koji ne nastanak gradskog nadimka ovako objasnio: “U stara vremena, kada su se seljaci vraćali sa šabačke pijace, pošto su prodali svoje proizvode, usput bi svraćali u kafane, kojih je tada bilo dosta u svim šorovima, a naročito na Kamičku. Popili bi onako s nogu, po jednu, a neko i po više čokanja ili satljika. Krenuvši kućama, počeli bi da se utrkuju svojim taljigama. Onako, napiti i veseli, jedan drugom bi povadili čivije sa točkova.”

Po trećoj verziji, Šapčani su čiviju izvadili iz fijakera, kojim se u njihov grad dovezao knez Mihailo Obrenović. Sav važan, vladar se vozao po gradu u kojim je gospodario njegov stric Jevrem Obrenović, a klavir svirala Jevremova ljubimica Anka, koja je svoju ćerku Katarinu nameravala da uda za skoro razvedenog kneza. Drugoj dinastiji (Karađorđevićima) naklonjeni Šapčani, uspeli su da knezu Mihailu izvuku čiviju iz točka, a otresajući blato s odela, on je samo izustio – “Čivijaši”.

U četvrtoj priči uloge su izmenili knez Mihailo i prvi novovekovni kralj Srbije Milan Obrenović, a poenta je ostala ista.

Prva Čivijada 1968. godine protekla je u znaku osnivanja Čiviške republike, sedme u tadašnjoj SFRJ, koja svoje mesto nije dobila u geografiji, ali jeste u budućim antologijama humora i satire. Za njenog prvog predsednika izabran je Mile Stanković, Šapčanin koji je Radio Beogradu vodio godinama najslušaniju emisiju “Veselo veče”. Već druga manfestacija zatalasala je javnost i dovela do zabrane lista “Čivija”. U štampariji “Politike” zaplenjeno je 10.000 primeraka čiji je urednik bio Milovan Vitezović, a autori tekstova Branko Ćopić, Vlada Bulatović Vib, Duško Radović, Matija Bećković, Brana Crnčević…

Čivijašku republiku ukinuo je 1992. poznati šabački pesnik Dragiša Penjin i ustanovio Čivijaško knjaževstvo, a sebe proglasio za čivijaškog knjaza. Posle njegove smrti 2000. godine Čivijada se ponovo vratila u republikanske vode u kojima je i danas.

 Najbolji na konkursu 2020.

U okviru Čivijade, već decenijama, organizuje se javni konkurs za izbor najboljih satiričnih priča, karikatura i aforizama. Ove, 2020. godine u kategoriji priče laureati su bili Ljubomir Ilić, Milko Stojković i Aleksandar Stojadinović (dve druge nagrade), kao i Vladislav Vlahović i Veselin Milićević (dve treće nagrade). Za najbolju karikaturu proglašen je rad Ivana Todića, druga nagrada pripala je Mići Miloradoviću, a treća (dve) Draganu Milutinoviću i Zoranu Mihailoviću. Od aforističara su nagrađeni Milan R. Simić (prva), Aleksandar Čotrić i Aleksandra Filipović (dve druge) i Zoran Đurović i Vasil Tolevski (dve treće).

Šapčani zbunjeni „tumbanjem“ ulica

Gradske vlasti ukidaju jedan pravac u Sremskoj i najavljuju pretvaranje kolovoza na desnom delu Trga đačkog bataljona u pešačku zonu


Prilično dugo su se Šapčani pitali šta se dešava sa Sremskom ulicom u centru grada, zašto je u poznu jesen raskopan kolovoz i kakvo je to neobično suženje na raskrsnici sa Trgom đečkog bataljana, koje se proteglo i preko postojećeg pešačkog prelaza. Enigmu je razrešio gradonačelnik Nebojša Zelenović, izjavom da „rekonstrukcija Sremske podrazumeva prepakivanje kocke i uređenje saobraćaja u tom delu grada“. Glavna gradska urbanistkinja Katarina Dubljanin potom je potvrdila da će ova, do sada dvosmerna ulica postati jednosmerna.

– Na ovaj način će biti smanjen intenzitet saobraćaja i obezbeđeno više prostora za kretanje trotoarom, naglasila je Dubljanin.

Nije prvi put u poslednjih nekoliko godina da ulice u Šapcu menjaju smerove i da se parking mesta tumbaju. Ukidanjem jednog pravca u Sremskoj, dosadašnja mesta za automobile sa obe strane, koja su zauzimala i deo trotoara, biće spuštana na jednu stranu kolovoza. U istom delu grada, prethodno je zatvoren i jedan pravac u ulici Kneza Mihaila, koja se u obliku malo iskorivljenog ćiriličnog slova „P“ pruža oko teniskih terena i gradskog parka.

„Čivija“ je, međutim, da se ovom ulicom automobilom ne može doći sa jednog kraja na drugi, a da se ne napravi saobraćajni prekršaj za koji se oduzima „vozačka“, jer je dozvoljeni smer u oba kraka od severoistoka ka jugozapadu. Jedini ulaz u Knez Mihailovu je na sredini gornjeg dela „P“ iz prolaza koji vodi u ulicu Janka Veselinovića, pa građani koji kolima dolaze iz pravca Biblioteke, Bolnice, Živinarnika, Kamenjaka, Čavića… moraju praktično da naprave krug oko celog grada. „Ko razume, shvatiće“, komentarišu Šapčani.

Prilično negodovanje građana, sudeći po društvenim mrežama, izazvala je i najnovija izjava glavne urbanistkinje Dubljanin da radovi u Sremskoj predstavljaju tek početak velikog projekta na (graničnom) Trgu Đačkog Bataljona, koji se sa dve jednosmerne ulice u suprotnim smarovima pruža od gradske Tržnice u samom centru do takozvanog Velikog parka.

– Prošle godine je usvojen plan detaljne regulacije Centar 1-2, kojim je planirano da se zatvori za saobraćaj ulica koja sa desne strane (gledano od centra) prolazi pored Tržnice, i da na taj način ona postane pešačka. Ustvari, povezujemo Trg i park u jednu veliku pešačku zonu. To je ideja tog plana i tog projekta, koji sad dalje razrađujemo, i nadam se da će sledeće godine biti realizovan, izjavila je urbanistkinja Dubljanin za lokalnu TV.

Centar grada će, prema njenim rečima, biti oslobođen od automobila, biće više mesta za pešake i bicikliste, a stanari neće izgubiti parking mesta.

„Da li oni misle da će se dostavu osnovnih životnih namirnica za Tržnicu, ali i ostale radnje u zanatskom centru obavljati avijacija pomoću padobrana I svi ćemo da šetamo, a stanari iz okolnih zgrada moći će svoje automobile da parkiraju na Starom gradu na Savi ili gde je nekad bilo vašarište“. „Saobraćajna katastrofa već vlada u gradu, a šta će tek biti?” „Bruka i sramota. Nama sa leve strane Trga da naprave dvosmernu ulicu. To je krajnji bezobrazluk.“ „Još da nam daju i te leteće automobile i milina“, samo su neki od brojnih komantara koji pljušte na internetu.

Pobunu javnosti, pre nekoliko godina, izazvalo je i spuštanje parking mesta sa prilično prostranih trotoara na obe strane kolovoza Karađorđeve ulice, takođe u centru. Vozila se sada jedva mimoilaze, što stvara priličnu gužvu na raskrsnicama sa bočnim ulicama, a zbog opasnosti da vozači od parkiranih automobila na vreme ne uoče decu koja prelaze kolovoz ispred Osnovne škole „Janko Veselinović“ i protesta roditelja naknadno su urađena pešačka „poluostrva“.

Pre dve-tri godine i ulica Kralja Aleksandra, koja ide od centra prema Savi, od dvosmerne je postala jednosmerna. U oba pravca mogu da saobraćaju samo biciklisti (!), za koje su na obe strane kolovoza obeležene trake, pri čemu se između desne i trotoara nalaze parking mesta. Dugo je trebalo da se vozači naviknu na saobraćajnu konfuziju, a jedan biciklista je na nesreću izgubio život. Sada se najvljuje da će Kralja Aleksandra ponovo biti dvosmerna.

„Nije tačno da neće biti manje mesta za parkiranje. Pošto će Kralja Aleksandra biti dvosmerna bez parkinga, biće ukinuto 37 mesta, s tim da će se parking od 25 mesta uraditi na mestu bivšeg čardaka. Naravno da će stanari u okolnim zgradama imati problem, jer se u blizini nalaze i vrtić i katastar…Zatvaranje dela kod Tržnice i pretvaranje Sremske u jednosmernu će napraviti dodatan pritisak“, izračunao je jedan sugrađanin.